1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dan slobode i (ne)odgovornosti medija

3. maj 2024

Kriminalizacija klevete, strani agenti, pritisak na medije i njihovo zatvaranje, realnost je u kojoj BiH dočekuje Dan slobode novinarstva. Medijska borba i dalje traje, ali uz smanjenu odgovornost za napisanu riječ.

https://p.dw.com/p/4fSJr
Niz kamera, koje čekaju na početak pres konferencije
Međunarodni Dan slobode medija u BiH dočekuje se skromnoFoto: Dragan Maksimovic/DW

Međunarodni dan slobode medija u Bosni i Hercegovini dočekuje se skromno i u krugu zakona, koji guše tu slobodu. Posljednja godina obilježila je udar na slobodu novinarske riječi kakva dugo nije zabilježena na ovim prostorima, kada je pored protivljenja medijske zajednice, nevladinih organizacija i međunarodne javnosti kriminalizovana kleveta u Republici Srpskoj. Uvođenje ove odredbe u Krivični zakon, meta je na čelu svakog medijskog radnika koji nije samo puki prenosilac informacija i stranačkih pamfleta, u šta se dobar broj medija pretvorio.

Hipnoza letargične javnosti

Bez obzira što se može uputiti niz kritika na rad medija ne samo u BiH nego i u regionu, mediji su i dalje jedan od rijetkih stubova društva, koji pokušavaju da građanima daju tačne i pravovremene informacije, kaže Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka.

„To što građani dobiju informacije a ne iskoriste ih na izborima kako bi kaznili sistem, to je ipak na građanima. To što tužilaštva ne rade svoj posao, sudije i ostali stubovi ovog društva, to je njihova odgovornost i to se ne može fakturisati medijima“, kaže Vukelić, ističući odsustvo reakcije javnosti u tom smislu.

„Mediji i dalje otkrivaju brojne afere, objavljuju istraživačke tekstove, pokazuju koliko je društvo korumpirano, ali posljedica zbog objavljivanja takvih tekstova nema. Jer, novinari ne mogu još i  da hapse. Ta odgovornost je ipak na institucijama koje su zamrle i atrofirale do neprepoznatljivosti i izgubile su svoj suštinski značaj“, kaže Vukelić.

Predsjednik Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić, koji se vidi na pozornici ali i na video-screenu kamere.
Siniša Vukelić: Novinari razotkrivaju skandale ali poslije toga se ništa ne dešavaFoto: Dragan Maksimovic/DW

Suštinski značaj izgubila je i većina medija. Više od 80 odsto sadržaja koje prenose portali, nema uopšte drugu stranu, što je osnovni medijski postulat. Mediji su se, kaže novinar Oslobođenja Goran Dakić, pretvorili u glasila političkih partija, udruženja, ustanova i bilo kojeg drugog subjekta koji „ima nešto da kaže“. Takođe, tolika je „proizvodnja“ vijesti da javnost mehanički prati medije.

„Vi nemate više nikakvu selekciju vijesti, većina medija samo prenosi saopštenja u izvornom obliku. Tu treba da uskaču novinari i mediji. Oni su ti koji trebaju da izvuku lid, odnosno ono što je najbitnije, 80 odsto sadržaja koji je plasiran odbace jer nije u interesu javnosti, a ostatak da stave u kontekst koristeći drugu stranu“, kaže Dakić, napominjući da se uglavnom sve radi suprotno od ovoga.

Grupa muškaraca drži transparent pred Skupštinom RS: Demonstranti drže transparent na kojem piše: Mišljenje nije zločin - Stop kriminalizaciji klevete
Protest pred Skupštinom RS: Demonstranti drže transparent na kojem piše: Mišljenje nije zločin - Stop kriminalizaciji kleveteFoto: Dragan Maksimović/DW

Trka za klikom

„Imamo najezdu pojedinačnih vijesti ukoliko se recimo radi o pres konferenciji nekog visokog zvaničnika, koji dobije prostor o 27 tema, koje su ili ponovljene ili netačne ili su totalno promašene. Novinari su tu da prenesu šta je u interesu javnosti a ne šta javnost interesuje“, zaključuje Dakić, ističući da je razlika ogromna.

Trka za klikom donosi više novca i stvara plejadu medija, koji ozbiljno kreiraju javno mnenje na osnovu jednostranih i neprovjerenih informacija. Komunikolog Mladen Bubonjić, kaže da su u eri masmedijske sveprisutnosti i propterećenosti informacijama, nekadašnji postulati novinarstva pretvoreni u pravilo „za klik više“.

„O tempora, o mores! Vremena su sve čudnija, demokratija je sve ugroženija. Običaji koji prate promjenu društva i ugrožavaju ga, u značajnoj mjeri su pronošeni od strane nekadašnjih „pasa čuvara demokratije“, a danas u većini slučajeva samo katalizatora demokratske regresije“, kaže Bubonjić napominjući da je u takvim odnosima izgubljen kritički pogled.

„U takvom poretku stvari mediji često nekritički pronose poruke političara, svjesno ili nesvjesno doprinoseći urušavanju demokratskih vrijednosti, sve radi veće gledanosti/slušanosti/čitanosti. Svijet je kao nikad do sada polarizovan i to ne na osnovu sukoba interesa, nego na osnovu sistema vrijednosti“, zaključuje Bubonjić, ističući da se ni etablirane demokratije ne mogu pohvaliti svojim „psima čuvarima“.

(Ne)sebična podrška vlasti

Povodom Svjetskog dana slobode medija, zvaničnici Republike Srpske uputili su poruku da su slobodni, nezavisni i profesionalni mediji važan faktor svakog društva, a novinarska profesija jedan je od glavnih stubova razvoja demokratije. Čestitka dolazi nekoliko mjeseci nakon kriminalizacije klevete, odnosno uvrštavanjem klevete u Krivični zakon Republike Srpske. U skupštini proceduru upućen je i konačni prijedlog Zakona o stranim agentima, koji predviđa između ostalog i posebno nadgledanje nevladinih organizacija koje se finansiraju iz inostranstva, kao i zabranu političkih aktivnosti uz obavezno slanje finansijskih izvještaja. Zakon bi mogao zatvoriti i mnoge medije, koji su registrovani kao nevladine organizacije.

Krajem prošle godine konzorcij međunarodnih organizacija, koje prate stanje slobode medija u Evropskoj uniji i državama kandidatima, zaključili su da je stanje slobode medija u Bosni i Hercegovini izuzetno zabrinjavajuće. Pored kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj, upozorili su da je u Federaciji takođe u pripremi zakon o nevladinim organizacijama, ali i da je Parlament Bosne i Hercegovine prošle godine usvojio Zakon o slobodi pristupa informacijama, koji vlastima ostavlja na volju da li će neka informacija biti dostupna ili ne.

Novinari moraju da vode računa o etici

U kontekstu slobode medija ali i izražavanja kritičkog mišljenja bez straha od odmazde, navedeni zakoni predstavljaju upravo suprotno.

„Jedina moguća borba u čitavoj ovoj medijskoj drami, čije režije se ni Orvel ne bi postidio, je obavljanja posla na profesionalan način. U tom slučaju nikakav zakon ne može da bude primjenjiv, jer treba li uopšte naglašavati da ničije „saopštenje u cijelosti“, ma ko da ga je sastavljao, ne može biti vijest. Samo povod za vijest“, zaključuje Dakić.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu